Ono što dobijamo ovdje je borba između frakcija globalnog kapitala, a naša dužnost nije stati na neku od strana u ovoj borbi, već nemilosrdno iskorištavati i manipulirati jedne protiv drugih. Dakle, iznoseći kritiku na račun Kine kada se radi o umjetnoj inteligenciji, bezuslovno bismo trebali podržati Kinu u nastojanjima da oslobode programe umjetne inteligencije od komodifikacije na koju se oslanjaju u SAD-u.

Komunističke zemlje su do 1990. godine, kao najveću mjeru i pokazatelj svog napretka, podizale količinu proizvedenog čelika, a ta će opsesija biti uzrok njihovog pada. Podsjetimo da je cilj ‘velikog koraka naprijed’ u Kini kasnih 1950-ih godina bio nadmašiti Veliku Britaniju u proizvodnji čelika, a završio je mega-katastrofom i s desecima miliona umrlih od gladi. U godinama nakon debija ChatGPT-a, svijet umjetne inteligencije (UI) je bio određen sličnom opsesijom: razmjerom. Kompanije su se utrkivale u izradi sve većih modela, u uvježbavanju umjetne inteligencije na skupovima podataka nezamislive veličine i u potrošnji milijardi dolara na infrastrukturu potrebnu za održavanje ovako brzog rasta.

Nije ni čudo što je lansiranje novog chatbot-a od strane kineskog ‘DeepSeek-a’ doživljeno kao ‘poziv na buđenje’ američkim tehnološkim kompanijama koje učestvuju u globalnoj utrci čiji je cilj dominacija umjetnom inteligencijom. Pojava ‘DeepSeek-a’, koji je izgradio svoj R1 model chatbot-a po daleko nižoj cijeni nego njegova konkurencija, kao što su OpenAI-jev ChatGPT i Google-ov Gemini, je 27. januara izbrisala vrijednost od 1 triliona američkih dolara s vodećeg američkog tehnološkog indeksa, i iako su se vrijednosti kasnije uglavnom oporavile, učinak šoka je ostao. Lansiranje DeepSeek-ovog modela R1 uspoređeno je s ključnim momentom u svemirskoj utrci između SAD-a i SSSR-a: okarakteriziran je kao ‘sputnjikov trenutak’ u utrci za ovladavanje umjetnom inteligencijom — odnosi se na trenutak kada je Sovjetski Savez nadmašio Sjedinjene Američke Države (SAD) lansiranjem prvog satelita u zemljinu orbitu.

Reakcije iz SAD-a očekivano su pune licemjerja. Dana 27. januara 2025. Trump je komentarisao sposobnost DeepSeek-ovog chatbot-a da isporuči iste performanse kao i postojeći modeli umjetne inteligencije ali s mnogo manje resursa, prijeteći dominaciji procvata umjetne inteligencije u SAD-u, na sljedeći način: ‘To je dobro, jer ne morate potrošiti toliko mnogo novca. Gledam to pozitivno, kao prednost.’ Vic godine: Trump zna da je ovo loše za SAD. U istom tonu, Sam Altman, glavni izvršni direktor OpenAI-ja, je rekao: ‘DeepSeek-ov R1 je impresivan model, posebno u onome što može isporučiti za tu cijenu. Mi ćemo, podrazumijeva se, isporučiti mnogo bolje modele, a također je i legitimno i okrepljujuće imati novog konkurenta.’ A zašto se ‘podrazumijeva’? Ako se ‘podrazumijeva’, zašto su onda SAD u takvoj panici da ne završe drugi u tehnološkoj utrci u sferi umjetne inteligencije?

Postoji još jedna ključna tačka koja se rijetko spominje: DeepSeek-ov asistent i temeljni računarski kod javno su dostupni i mogu se preuzeti besplatno, što se direktno protivi Trump-ovoj logici. Trump je svjestan važnosti umjetne inteligencije, ali joj pristupa na staromodni komunistički način ‘veće je bolje’. Najavio je 500 milijardi dolara ulaganja u infrastrukturu umjetne inteligencije u SAD-u, sa tri vrhunske tehnološke korporacije koje će osnovati novu kompaniju, nazvanu ‘Stargate’, za razvoj infrastrukture umjetne inteligencije u SAD-u.

Ali 2023. godine Biden je nametnuo vrlo važnu izvršnu uredbu s ciljem uspostavljanja standarda za bezbjedan, siguran i pouzdani razvoj umjetne inteligencije u različitim sektorima; ova uredba je naložila američkom Ministarstvu zdravstva i socijalnih usluga da uspostavi sigurnosni program ‘kako bi se obezbjedila sigurna, odgovorna implementacija i upotreba umjetne inteligencije u zdravstvu, u sektorima javnog zdravstva i socijalnih usluga’, te kako bi se omogućilo da agencija ‘prima izvještaje o štetama i nesigurnim praksama u zdravstvu povezanim sa upotrebom umjetne inteligencije – i da djeluje na njihovom otklanjanju.’ Prvog dana svog drugog mandata Trump je opozvao ovu uredbu – jasan prikaz onoga šta njegov ‘liberalizam’ zapravo predstavlja: punu moć novih korporativno-feudalnih gospodara koji su izuzeti od javne kontrole. Ovaj opoziv znači da šira javnost jednostavno neće znati u kojoj će mjeri strojevi pogonjeni umjetnom inteligencijom moći da nas kontrolišu i regulišu naše ponašanje.

A kada je riječ o drugoj strani ove priče, kritičari su istakli da DeepSeek sam sebe cenzuriše i to u stvarnom vremenu: zavisno o preuzetoj verziji ova aplikacija kreira svoje odgovore uz inicijalno razmatranje dostupnih podataka i odgovora koje potom briše, sve po zadatom algoritmu — recimo, radi dobro dok je ne pitate o protestima na Trgu Tiananmen 1989. godine ili o Tajvanu. Kad ovo čujemo, odmah bismo se trebali zapitati: ali u kojem smo tačno smislu mi na ‘slobodnom Zapadu’ uistinu više slobodniji od Kineza? Čak i ako ima manje direktno zabranjenih tema (sjetimo se samo koliko je pristrano izvještavanje velikih zapadnih medija o ratu u Gazi ili o svim drugim krizama, i koliko malo znamo o užasima koje zapadni mediji ignorišu), način na koji se manipuliše pažnjom i stavovima publike na zapadu dok surfa digitalnim medijima ima daleko više efekta iz jednog vrlo jednostavnog razloga: zapadna publike svoje surfanje (time i svoje informisanje, svijest i kreiranje stavova, op.prev.) doživljava kao potpuno slobodno (uprkos svijesti o manipulaciji algoritmima kojima se usmjerava pažnja i dotok informacija, op.prev.), no najopasniji oblik neslobode je nesloboda koja se doživljava kao sloboda. Praznina koju dobijete kada pitate DeepSeek R1 o Tienanmenu vas barem podsjeća, osvještava vas, o granicama vaše slobode, dok su u ‘slobodnom’ surfanju na Zapadu te granice slobode nevidljive i iz tog razloga utoliko učinkovitije.

Zorana Baković je savršeno sažela ovu dvosmislenost i nejasnoću DeepSeek-a čiji nas je model R1 ‘upozorio da trebamo razmišljati o Kini na potpuno nov način. Zapravo, to nas je potaknulo da na posve nov način počnemo razmišljati o sebi samima. Čemu služi to kada mi Evropljani trošimo puno vremena i previše novca, bez da dobijemo prave rezultate? Pokušajmo na drugačiji način. I u svemu tome, mi sami, kao nepokolebljivi vjernici u demokratiju, se suočavamo sa ključnim pitanjem: Kina je već dokazala da se može uspostaviti slobodno tržište bez slobodnog potrošača, pokazala nam je da kapitalizam može napredovati usred komunizma – i nije li nam sada to sve poslalo jedno upozorenje da se čak i krupni tehnološki iskoraci mogu dogoditi u društvu bez slobode mišljenja?’

Implikacija ove dvosmislenosti je slična onoj koju je podcrtao Yanis Varoufakis u vezi s padom Assadovog režima u Siriji: ‘Nema ničega zbunjujućeg oko istovremene osude i Assad-ovog režima i osude džihadista koje podupire SAD a koji su ga svrgnuli. Ne samo da nema proturječnosti nego je to jedini ispravan i učinkovit način da se bude antiimperijalist. Ne samo da to nije neutralnost, već je to jedini ispravan i učinkovit način da se stane na stranu većine, a ne nekolicine.’

Isto se odnosi i na Kinu. Da, mnoge činjenice o Kini (uključujući i pooštravanje cenzure u intelektualnom i umjetničkom životu) trebale bi nas zapravo zabrinuti zbog prevelikog povjerenja koje se polaže u Kinu kao glavnu antiimperijalističku silu danas. Ono što dobijamo ovdje je borba između frakcija globalnog kapitala, a naša dužnost nije stati na neku od strana u ovoj borbi, već nemilosrdno iskorištavati i manipulirati jedne protiv drugih. Dakle, iznoseći kritiku na račun Kine kada se radi o umjetnoj inteligenciji, bezuslovno bismo trebali podržati Kinu u nastojanjima da oslobode programe umjetne inteligencije od komodifikacije na koju se oslanjaju u SAD-u. Paradoks se sastoji u tome da je u slučaju umjetne inteligencije (a ta je tehnologija najbitniji proces i egzistencijalno pitanje u današnjoj ekonomiji), Kina ipak na strani malih dinamičnih kapitalističkih poduhvata, a protiv korporativnog neofeudalizma – ukratko, Kina je u ovom slučaju, autentičnije kapitalistička i socijalistička nego SAD, obzirom na činjenicu da DeepSeek nudi svoje proizvode besplatno izvan tržišta.

Na dubljoj razini, međutim, ne bismo trebali precijeniti uticaj DeepSeek-a. Kao što je Varoufakis odmah primijetio, DeepSeek će samo pokvariti pokušaje da se komodificiraju digitalni programi, tj. njihovu prodaju i veliku zaradu od iste, ali on ni na koji način neće poremetiti nesmetano funkcionisanje digitalnih neofeudalaca poput Jeff-a Bezos-a. Amazon daje program koji nam omogućuje da surfamo Amazonom i tamo kupujemo stvari bez plaćanja neke posebne članarine ili pristojbe – kvaka je u tome što ovaj program ne samo da prikuplja podatke o nama samima i našim željama i prodaje ih dalje, nego i neprimjetno reguliše naše (tobož, op.prev.) ‘slobodne’ izbore što kupiti ili gledati.

Paradoks je stoga da dekomodifikacija programa umjetne inteligencije, iako je iskorak iz kapitalizma kakvog smo poznavali, ipak je u konačnici strategija za učvršćivanje vladavine naših novih feudalnih gospodara. Da bismo locirali rješenje moramo iza sebe ostaviti marksističku opsjednutost komodifikacijom svega, svih sfera života, od politike do seksualnosti. Ne treba se bojati dati komodifikaciji ono značenje koje joj s pravom pripada: komodifikacija znači da ja kao formalno slobodan pojedinac susrećem druge na tržištu i kupujem ono što mislim da mi treba. Rješenje je dakle društvena kontrola nad digitalnim oblacima, njihova puna transparentnost – ukratko, rješenje je naša kontrola nad onim što dobivamo besplatno.

Sa engleskog preveo i priredio Srđan Šušnica

Originalni članak na engleskom jeziku objavljen na blogu Slavoja Žižeka ‘Žižek Goads and Prods’ na Substack.com 1. februara 2025. godine, dostupan na: https://slavoj.substack.com/p/deepseek-the-ambiguity-of-de-commodification

i u južnokorejskom medijskom izdanju Hankyoreh, po ideološkoj orijentaciji do određene mjere južnokorejskom ekvivalentu britanskog The Guardian-a, dostupan na: https://english.hani.co.kr/arti/english_edition/english_editorials/1183253.html?sfnsn=wa