U svom javnom pismu odlazećem predsjedniku SAD-a Džo Bajdenu, ugledni američki reditelj Michael Moore ga je upitao šta to radi na odlasku, te ga savjetuje šta bi mogao uraditi, umjesto što se igra Trećeg svjetskog rata.

Dragi Džo,

Šta se radi u posljednje vrijeme? Vidio sam da si otišao u džunglu. To je izgledalo frajerski. Svidjelo mi se kako si se na kraju samo okrenuo i otišao u džunglu kao da te nikad niko više neće vidjeti da izlaziš iz nje. Mandati svih naših predsjednika bi trebalo da završe na ovaj način. Prije nešto više od mjesec dana poslao sam ti jedno lijepo pismo s nekim prijedlozima kako bi mogao iskoristiti ostatak svog vremena kao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Predložio sam ti neke stvari poput otpisivanja studentskih dugova jednom zauvijek; zatvaranja američkih zatvora u zaljevu Guantanamo[1]; oslobađanja Kube[2] od embarga; oslobađanja Leonard-a Peltier-a[3] i pomilovanja Snowden-a[4]; te činjenje drugih dobrih djela. Umjesto da učiniš bilo što od ovoga, nisi učinio ništa od toga.

Zapravo, ako dobro čitam vijesti, ti ideš u suprotnom smjeru. Moji prijedlozi imaju za namjeru da cementiraju tvoj status kao ‘velikog predsjednika’ – da oblikuju tvoju ostavštinu,  koja će te učiniti nezaboravnom figurom u panteonu od 44 bjelačka lika koji su predsjedavali ovom zemljom prije tebe (i tvog bivšeg šefa, naravno). Ali ti, suprotno ovome, čini se da pokušavaš učvrstiti svoje naslijeđe ratnog huškača – udvostručavajući neke od svojih najgorih pogrešaka i najgorih impulsa.

S toga ću te opet pitati, ŠTA RADIŠ?

Donald Trump je upravo pobijedio na izborima. Za dva mjeseca predat ćeš mu ključeve Bijele kuće i PIN broj za kućni alarm. I bit ćeš izvan vremena.

Umjesto da iskoristiš ono malo dragocjenog vremena kao predsjednik da učiniš nešto što će POMOĆI AMERIKANCIMA I AMERIKANKAMA, tvoja prva akcija nakon što Trump-ove pobijede bila je ubrzati isporuku američkog oružja u vrijednosti višoj od 6 milijardi dolara ka Ukrajini. Zatim si pozvao Zelenskog i dao mu zeleno svjetlo da počne ispaljivati ​​balističke projektile dugog dometa[5] na zemlju koja posjeduje nepreglednu količinu nuklearnog oružja – na Rusiju. A onda si, kao da nije bilo dovoljno pokolja u jednom tjednu, odobrio upotrebu američkih protupješačkih mina unutar ruske teritorije.

MINE, Džo? Ozbiljno? OVO je tvoja ostavština? Ovako želiš napustiti dužnost? U plamenu užasa? U fazonu, ako Džo mora ići, svi moramo ići s njim… ravno u Treći svjetski rat?

Džo — Amerika je potrošila više od MILIJARDU DOLARA na uklanjanje protupješačkih mina s mjesta kao što su Irak, Afganistan, Vijetnam, Laos i Kambodža (znaš, to su mjesta koja smo osvajali, a onda  iza sebe ostavljali naše nagazne mine). Vijetnam se desio prije 50 godina, Džo. Ali i dan danas naše mine otkidaju udove djeci u jugoistočnoj Aziji. To je tvoje nasljeđe, Džo. Ovo je ono što ti sada radiš.

Ovog tjedna je 19 hrabrih Demokrata ustalo u Senatu i glasalo za obustavu isporuke oružja Izraelu. A što je Bajdenova Bijela kuća učinila? Lobirala je protiv ovih demokratskih senatora. Plašio si se da će im se i drugi senatori pridružiti, pa si preklinjao Schumer-a i ostale da ih preglasaju, da ih ušutkaju, kako bi mogao nastaviti naoružavati jedne da čine pokolj nad drugima u Gazi, na Zapadnoj obali i u Libanonu. Pa ste odlučili defimirati i lažno oklevetati ovu grupu senatora iz vlastite stranke. Ustvrdili ste da su ti demokratski zastupnici na strani Hamasa jer traže zaustavljanje naoružavanja Izraela.

Također ove sedmice, u Ujedinjenim narodima, 14 od 15 članica Vijeća sigurnosti glasalo je za MOMENTALNI PREKID VATRE u Gazi. Četrnaest od petnaest, Džo. I tvoja je administracija dala usamljeni 15. glas kojim je jedina stavila veto na priliku za mir. Amerika je još jednom sam samcata blokirala prekid oružanih borbi u Gazi. Jedina država koja je zagovarala argumente kojima se smrti i razaranja uvećavaju, bila je ona država čiji smo državljani ti i ja. Ovo je tvoje nasljeđe, Joe?

Tjedan je završio tako što je Međunarodni kazneni sud u Haagu (ICC, op.prev.), najvažniji kazneni sud za procesuiranje ratnih zločina u svijetu, izdao momentalni nalog za uhićenje Benjamin-a Netanyahu-a. Demokracije diljem svijeta – uključujući Kanadu – objavile su da će se pridržavati naloga ICC-a i privesti Netanyahu-a ako ikad kroči nogom na njihovo tlo. A odgovor tvoje Bijele kuće je bio da odbaci uhidbene naloge i denuncira sud zato što ih je izdao? Da ga denuncira zato što je u potrazi za pravdom? Je li ovo tvoje nasljeđe, Džo?

Što je s nama, Džo? Što je s Amerikom? Imaš još dva mjeseca na dužnosti. Što ćeš učiniti s ovim vremenom? Možda bi trebao prestati snabdijevati oružjem strane u ratovima u drugim zemljama i ostaviti to za sljedećeg tipa. Možda bi se umjesto toga trebao usredotočiti na stvari koje su Amerikancima i Amerikankama važne.

Stoga te još jednom, Džo, pozivam da upotrijebiš svoju moć olovke — i svoj POTPUNI IMUNITET! — kako bi napravio neke stvarne i snažne promjene.

Što kažeš da započneš sa nečim o čemu ne treba puno razmišljati? Donošenje ustavnog AMANDMAN ZA JEDNAKA PRAVA žena[6].

Imaš moć narediti da ovaj amandman bude službeno objavljen u Ustavu Sjedinjenih Američkih Država. Imao si skoro 4 godine da to učiniš. Amandman je ratificiran od strane minimalno potrebnog broja saveznih država i trebao bi biti objavljen kao 28. amandman na Ustav. Žene, koje čine 51% američkog stanovništva — VEĆINA — trebale bi konačno biti priznate kao ravnopravne građanke i jednaka ljudska bića, koje je njihov tvorac obdario određenim neotuđivim pravima – baš kao što je to slučaj u gotovo svakoj drugoj zapadnoj demokraciji.

Široka koalicija organizacija iz cijele Amerike okupila se ovog vikenda da potakne milione Amerikanaca i Amerikanki da ZOVU i PIŠU BIJELOJ KUĆI SVAKI DAN u sljedeća dva mjeseca, pozivajući tebe, Džo Bajdene, da učiniš da Amandman za jednaka prava žena konačno postane dio zakona zemlje.

Ti imaš moć to učiniti, Džo. Imaš moć da ovo učiniš svojom ostavštinom.

Dakle, Džo, stvarno ti posljednji put kažem: JEDNOSTAVNO UČINI TO.

Sa engleskog preveo i priredio Srđan Šušnica

Originalni članak na engleskom jeziku pod nazivom ‘Biden Going Out With a Bang’, autora Michael-a Moor-a objavljen je na autorovom blogu na Substacku.com 24. novembra 2024. godine, dostupan na: https://substack.com/inbox/post/152077924

---

[1] Guantanamo je zloglasni američki zatvor i koncentracioni logor osnovan 2002. godine (zajedno sa sličnim logorima Abu Ghraib u Iraku i Bagram u Afganistanu) u kojem su bez valjanog pravnog osnova i bez minimuma garancija ljudskih prava bile zatočene, ubijane, najbrutalnijim metodama ispitivane i mučene stotine otetih građana stranih država mahom sa Bliskog Istoka, koji su bez ikakvog sudskog procesa označeni kao članovi terorističkih organizacija ili tzv. ‘islamistički radikali’. Procjene broja zatočenika koji su prošli Guantanama idu od oko 800 do nekoliko hiljada. Zbog ovog globalnog sistema nezakonitih logora i zbog otmica građana, najviši američki dužnosnici iz tog doba, poput predsjednika Georg-a Bush-a mlađeg, Dick-a Cheney-a ili Donalda Rumsfelda su ili osuđeni ili optuženi ili istraživani za najteže zločine protiv međunarodnog humanitarnog prava i običaja ratovanja u okviru međunarodnih i nacionalnih tribunala za ratne zločine.

[2] SAD od 1958. godine provode najdulji trgovinski embargo u istoriji protiv Kube, koji unatoč decenijama trajanja i obimu nije postigao da građani Kube ustanu i svrgnu politički režim uspostavljan ankon komunističke revolucije 1958. godine. 

[3] Leonard Peltier (1944.) je aktivist i borac za prava američkog domorodačkog stanovništva i član Pokreta američkih Indijanaca (AIM) koji je osuđen za ubistvo dvojice agenata Federalnog istražnog biroa (FBI) 26. juna 1975., tokom nereda i pucnjave u indijanskom rezervatu Pine Ridge u Južnoj Dakoti. Osuđen je na dvije uzastopne kazne doživotnog zatvora i u zatvoru je od 1976. godine. U svojim memoarima iz 1999. godine ‘Prison Writings: My Life Is My Sun Dance’ , Leonard je priznao da je sudjelovao u pucnjavi, ali da nije ubio agente FBI-a. Iako je stekao pravo na uvjetni otpust 1993. godine on mu još nije odobren. Organizacije za zaštitu ljudskih prava, kao što je Amnesty International, i političke ličnosti, uključujući Nelsona Mandelu, Majku Terezu i Dalaj Lamu, vodili su kampanju za pomilovanje Leonarda Peltiera. Barack Obama je 2017. godine odbio Peltierov zahtjev za pomilovanje.

[4] Edward Joseph Snowden (1983.) je globalno poznati zviždač koji je 2013. godine javnosti razotkrio ogromnu količinu visoko povjerljivih informacija o rezultatima i metodima protivzakonitog i ničim ograničenog masovnog nadzora i presretanja privatnih i ličnih elektronskih i telefonskih komunikacija građana, kompanija i vlada u zapadnim i drugim zemljama svijeta, a koju još uvijek provodi američka Nacionalna agencija za sigurnost (NSA) sa svojim saveznicima, vladama iz ‘Obavještajne alijanse pet očiju’ (Five Eyes Intelligence Alliance: SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i Novi Zeland) u saradnji sa telekomunikacionim operaterima i evropskim vladama. Sa prethodnim iskustvom rada u američkoj Centralnoj obavještajnoj agenciji (CIA) i kompaniji Dell, Snowden se zaposlio u privatnoj kompaniji ‘Booz Allen Hamilton’ koja je subkontraktor NSA i u kojoj je za potrebe NSA-ovog regionalnog operativnog centra na Havajima radio na zadacima pronalaska novih načina provala u komunikacije unutar telefonskih i internetskih mreža stranih zemalja, posebice Kine i Sjeverne Koreje. Izgubivši iluzije o svrsi, namjerama i etičnosti američkog globalnog elektronskog nadzora komunikacija, i uvidjevši koliko su zapravo privatne i povjerljive informacije građana, kompanije i vlada širom svijeta u vlasništvu jednog političkog centra i svjetskog hegemona, Snowden odlučuje prikupiti masu dokaza o ovom globalnom nadzoru, a zatim otputovati u Hong-Kong i učiniti ih dostupnim zapadnim novinarima. Nakon objavljivanja prvih novinarskih priča i objavljivanju prvih povjerljivih dokumenata, američka vlada podiže optužnicu protiv Snowden-a i poništava mu pasoš, dok on zbog vlastite sigurnosti iz Hong-Konga odlazi u Moskvu, gdje biva zadržan mjesec dana na aerodromu prije nego mu bude odobren azil u Rusiji. Danas ima državljanstvo Rusije.

[5] Zapravo se radi o taktičkom balističkom projektilu kalibra 610mm, kratkog dometa od 300 km, supersonične brzine od 3 maha, ukupne težine oko 1.7 tona sa konvencionalnom bojevom glavom od preko 200 kg. Projektil ima mogućnost korištenja različitih glava za navođenje od satelitskog GPS do laserskog i termovizijskog navođenja. Nakon što je izgubio izbore Džo Bajden je 17. novembra donio odluku kojom odobrava ispaljivanje ovih projektila na teritoriju Ruske Federacije. Prvi takav projektil je udario na rusko tlo, dva dana kasnije, 19. novembra 2024. godine. Obzirom da američka vojska ne smije ukrajinskim operaterima obznaniti niti dati kriptoključeve i komunikacijske kanale neophodne za komunikaciju sa satelitima i navođenje projektila – to u upravljanju i navođenju ovih sistemima, učestvuju isključivo američki oficiri i operateri sa lokacija u Ukrajini i drugdje u svijetu. Ispaljivanje američkih raketnih sistema, od strane američkih operatera i navođenih američkom satelitskom i drugom opremom, koji rezultiraju udarom na teritoriju Ruske Federacije znači direktno uključivanje vojske i države SAD-a u rat protiv Rusije, tj. direktan čin agresije SAD na teritorijalni integritet Rusije. Što je zapravo bio povod za objavljvanje ažurirane ruske nuklearne strategije koja, shodno novoj prijetnji, snižava prag tolerancije i predviđe svrsishodnost i zakonitost preventivne upotrebe nuklearnog oružja kao odgovora na pripremane konvencionalne udare naprednim sredstvima na ruski teritorij od strane ili uz pomoć neke nuklearne sile. Odluka Džo Bajdena je bila povod za ispaljivanje intermedijalnog balističkog projektila Orešnik sa konvencionalnom bojevom glavom na Dnjepro u Ukrajini nepunu sedmicu kasnije.

[6] Amandman o jednakim pravima žena (ERA), ako se ikada ratificira, bi izričito zabranio diskriminaciju na osnovu spola, tj. najviše diskriminaciju žena. ERA je prvi put podnesen Kongresu na usvajanje u decembru 1923. godine od strane sufrežetkinja Alice Paul i Crystal Eastman, ali bez uspjeha. Širenjem pokreta za ljudska prava i ženskog pokreta za ravnopravnost u SAD 1960-tih ERA je dobijala sve veću potporu, te ga zastupnica Martha Griffiths podnijela Kongresu na usvajanje 1971. godine kao 28. po redu amandman na Ustav SAD-a, ovog puta sa uspjehom. Zastupnički dom je odobrio amandman iste, a Senat SAD-a sljedeće 1972. godine, ali je pri usvajanju postavljen neuobičajen i pravno sporan rok (7 godina) za inače ustavno-pravno neophodnu ratifikaciju amandmana od zakonodavnih skupština u minimalno 2/3 ili 38 od ukupnog broja američkih saveznih država. Za rok sudska i pravna praksa tvrdi da je u suprotnosti sa Ustavom SAD, jer su pojedini amandmani na ustav čekali na ratifikaciju i nekoliko desetina pa čak i stotina godina (poput 27. amandmana ratificiranog tek 1992. nakon što ga je Kongres usvojio 1789.). Uprkos oštroj anti-ERA kampanji koja je vođena iz Alabame, Misisipija i drugih južnjačkih država, do spornog roka maja 1979. godine, ERA-u je ratificiralo 35 saveznih država. Do isteka roka 5 država je poništilo ratifikaciju (Ajdaho, Nebraska, Tenesi, Kentaki i Južna Dakota), a nakon isteka ratifikaciju je povukla i Sjeverna Dakota, dok su dodatno tri države ratificirale ERA-u (Nevada 2017., Ilinois 2018. i Virdžinija 2020.). Međutim Ustav SAD ne poznaje pravni institut povlačenja jednom date ratifikacije ustavnog amandmana, i u sudskoj i pravnoj praksi smatra se da povlačenje jednom date ratifikacije, nakon što je ista zabilježena kod Glavnog državnog arhivara, nije pravosnažan pravni akt. Sa tri najnovije ratifikacije ERA-e, kod državnog arhivara je ukupno pohranjeno 38 potpisanih i pravno validnih ratifikacija, i samo na osnovu toga predsjednik SAD ima ovlašćenje da naloži Glavnom državnom arhivaru objavljivanje ERA-e kao zvaničnog 28. amandmana na Ustav SAD. No to se nije desilo do danas. Više na: https://www.americanprogress.org/article/what-comes-next-for-the-equal-rights-amendment/